Vijesti / Nadnaravno

Francuski grad Nevers odredište je rijekama hodočasnika sa svih strana svijeta. Razlog je tomu tijelo sv. Bernardice (pokojne već 133 godine) koje neraspadnuto leži ondje, u kripti kapele samostana sv. Gildarda.

Fenomen neraspadanja tijela zabilježen je kod više od 200 svetaca i blaženika Katoličke crkve te i danas izaziva čuđenje puka i znanstvenika. Jedna od poznatijih svetica čije je tijelo čudesno sačuvano jest sv. Bernardica Soubirous kojoj godišnje hodočasti mnoštvo vjernika moleći je za zagovor. Ujutro, 22. rujna 1909., mons. Gauthey, biskup Neversa, u pratnji članova Crkvenog suda ušao je u glavnu kapelicu Samostana. Tri svjedoka, uključujući Majku Generalicu Kongregacije, dva liječnika, dva zidara i dva stolara, prije ulaska u kapelicu prisegnuli su na Evanđelje da će iznositi potpunu istinu o onomu o čemu će svjedočiti. Gradonačelnik je također bio prisutan. Svi su se oni uputili u malu kapelicu sv. Josipa.

Zidari su uklonili zaštitnu ploču koja je zatvarala 'otvor'. Lijes su podignuli i stavili ga na potpornje u blizini stola prekrivenog posebno vezenim stolnjakom. Stolari su izrezali i uklonili pocinčani lijes, odvili drveni poklopac i tada se pred njima pojavilo Bernardino tijelo – savršeno očuvano! Neke starije sestre koje su trideset godina prije pomagale da se pripremi njezino tijelo i stavi u kovčeg, bile su ganute i nemalo uplašene vidjevši je ponovno ondje, onakvu kakvu su je poznavale. Lice i ruke sv. Bernardice bile su nagnute nalijevo ostavljajući dojam kao da spava, a ne da je mrtva. Taj će položaj zadržati do kraja ovog pregleda i tijekom još dva koja su uslijedila.

FOTOGRAFIJA: CROEXPRESS.EU

Dvojica prisutnih liječnika izjavili su: 'Nema nikakvih naznaka o bilo kakvom neugodnom mirisu. Tijelo je bilo odjeveno u redovničke haljine, odjeća je bila vlažna. Lice, ruke i podlaktice bile su otkrivene. Glava, nagnuta ulijevo. Lice, svijetlobijelo. Nos tanak, i poput pergamene… Ruke spuštene na prsima bile su savršeno očuvane, nokti također, dok je isprepletenu krunicu izjela hrđa. Na podlakticama su ostale vidljive vene, kao i nokti na nogama … Na kraju ovog opisa, uz potpise, stoji: 'Donoseći gore navedeno svjedočenje, sastavili smo ovaj certifikat – dr. Ch. David, kirurg; dr. A. Jordan, liječnik'.

Nakon toga, sestre su oprale tijelo, obukle ga i stavile u novi kovčeg obložen bijelom svilom, koji je zatvoren i zapečaćen sa sedam pečata i vraćen na isto mjesto u kapelici.
Bernardica je većinu svog vjerničkog života bila bolesna.

Pokopana je na vlažnom mjestu: tome svjedoči vlažan habit i izjedena krunica. Dakle, dogodilo se nešto nesvakidašnje. Druga je ekshumacija učinjena 3. travnja 1919. godine, a treća, uz nazočnost svih vlasti i dva liječnika, 18. travnja 1925. Njihova izjava bila je jednaka onoj nakon prvog uvida.

FOTOGRAFIJA: CROEXPRESS.EU

Kirurg Compte ponovno je očitovao svoje iznenađenje zbog savršeno očuvanog tijela. Tijelo je bilo netaknuto i moglo se, bez ikakvih problema, zbog savršenog stanja kostiju i mišića, podignuti i prenijeti na stol.

Kasnije je, u članku objavljenom u znanstvenoj reviji, Compte napisao: 'Ono što me najviše iznenadilo bila je savršena očuvanost kostura, mišića, ligamenata, kože i elastičnost i tonus mišića … i štoviše, savršeno stanje jetre, 46 godina nakon smrti, koja je još uvijek čvrsta i elastična. U tom sam trenutku komentirao kako smatram da je ovu činjenicu teško objasniti zakonima fizike.'

Kada su završili svoj posao, liječnici su umotali tijelo u zavoje ostavljajući lice i ruke slobodne. Zatim, kako bi otklonili gubitak boje koje je lice pretrpjelo zbog pranja i ponovnog izlaganja zraku, specijalisti jedne pariške tvrtke nanijeli su tanak sloj voska na njezino lice, kako bi izgledalo kao da je uistinu živo. Tijelo je zatim ostavljeno, brižno zapečaćeno, Samostanu. Ondje, u samostanskoj kapeli u Neversu, leži i danas, u staklenom lijesu.