Vijesti / Karma i Bioenergija

Sve što nam se događa u životu svodi se na četiri osnovna nivoa emocija: strah, ljutnju, tugu i radost. Sva negativna i nepoželjna emotivna stanja predstavljaju lošu karmu. Kada god smo u stanju straha mi “ispucavamo” lošu karmu.

Losa karma se očituje kroz srčanu čakru koja ima svoj ženski polaritet (s prednje strane) i muški polaritet (sa stražnje strane), stvarajući grčenje mišića, bol i osjećaj tereta. Stezanje u grudima nije ništa drugo nego suočavanje s bolnim emocijama koje emitiraju nakupine karme.

Ponekad ipak osjetimo i radost. To je iskra svjetlosti koja je u svima nama i koja nakratko uspije probiti one karmičke okove, koji se za kratko vrijeme ponovo stegnu i potisnu taj trenutak radosti. Mi isijavamo različite frekvencije svjetlosti koje predstavljaju našu auru i taj svjetlosni omotač rezonira s frekvencijom naše svjesnosti i zdravlja. Aura je nekvalificirana energija, svijest, dok karma predstavlja kvalificiranu energiju koja je prošla filtere našeg uma i ega.

Zrak koji udišemo je također nekvalificirana energija – čisto jesam, ovdje i sada. Unutar nas, u srčanoj čakri, nalazi se izvor svjetlosti (svijesti). Tu je i “ljuska od jajeta”, karmički okov naših iskustava, predaka, odnosa s drugima i svih oblika memorije koja ometa naš pristup toj iskri svjetlosti. Kada nešto odlučimo umom, ti “ometači” se odmah pobrinu da se to ne spusti do srca i svaku našu namjeru uhvate i stegnu u taj obruč. Tako nastaje patnja, kao posljedica neispunjenih želja, dok se ta iskustva deponiraju i stvaraju zgrčenost tijela i srca.

FOTOGRAFIJA: ATMA.HR

Svaki naš trenutak radosti tako biva zarobljen karmom i mi na kraju prestajemo osjećati radost jer smo unaprijed stvorili utisak da je patnja jedino realno i dostupno stanje. Postajemo osoba koja se sve manje smije i raduje. U takvoj situaciji, mi puštamo raznim nefizičkim bićima da se zalijepe za nas. Mnogi tada posumnjaju u magiju, da im je neko drugi “napravio nešto” i omeo sreću pa odlaze vidovnjacima, iscjeljiteljima, gatarama, svećenicima i sl. Općenito, prisustvo tih astralnih priljepaka i karmičkih nakupina upućuje na nešto što ometa procese mišljenja i napretka pa će većina tih “isjeljitelja” reći: “uh, što ti imaš nešto jako na sebi” i tako će uzeti ogromne pare da to “skine”, ali osoba neće osjetiti nikakav napredak, osim onaj na sugestivnom nivou pa će se prvih sedam dana osjećati bolje, a kasnije će se karma još snažnije “zaletjeti” u nju.

Možemo mi tako cijeli život provesti kucajući od vrata do vrata, ali slaba je ‘nafaka’ od toga. Da bismo uopće postali osjetljivi na prijem takvih energija, mi moramo imati magnet u sebi koji to kupi poput metalne piljevine. A magnet je “nesretan” karmički model i puno karmičkog sedimenta. Zato se toga i sjetimo tek kada smo bolesni, kada nam brak pada u krizu ili smo izloženi nekoj drugoj vrsti gubitaka. Kada smo u stanju radosti i sreće, takve stvari su nam u najmanju ruku “smiješne”. Sve je to poput žica na violini – ako povučemo jednu žicu ona će stvoriti zvuk, istovremeno će se oglasiti isti zvuk sa druge violine, dakle zatitrat će ona koja je na istoj frekvenciji, druge će ostati mirne.

Tako mi “padamo” u karmu, na isti način. Ako se oko nas dogodi epidemija neke zarazne bolesti, nećemo svi nastradati. Nastradat će samo oni koji su karmički rezonantni, a najviše oni koji se predaju osjećaju straha. Strah je najgora manifestacija karme. Zato skoro nijedan ljekar ne oboli u epidemiji iako dođe u dodir s masom oboljelih, jer jednostavno ne aktivira mehanizam straha, ne reagira na tu vibru, ostane miran.