Vijesti / Duhovnost

Parodijske religije imaju relativno velik broj ozbiljnih sljedbenika koji prihvaćaju percipiranu apsurdnost tih religija kao duhovno signifikantnu, što je nesumnjivo postmodernistički pristup religiji.

Parodijska religija, šaljiva religija ili rugalačka religija, sustav vjerovanja koji izaziva duhovna uvjerenja drugih, često kroz humor, satiru i/ili burlesku (književnu porugu). Često stvorena da postigne specifičnu svrhu u vezi s drugim sustavom vjerovanja, parodijska religija može u isto vrijeme biti parodija nekoliko religija, sekta, gurua, kultova i/ili novih religijskih pokreta ili ne mora biti parodija ni jedne pojedine religije, već umjesto toga parodira koncept religijskog vjerovanja.

U nekim je parodijskim religijama naglasak stavljen na pravljenje šala ili zgodnu izliku za ugodnu socijalnu interakciju među istomišljenicima, npr. u Crkvi SubGeniusa. Druge parodijske religije ciljaju na specifičnu religiju, sektu, kult ili novi religijski pokret.

Jedan pristup parodijskim religijama ima za cilj istaknuti nedostatke u pojedinim proreligijskim argumentima – ovo je mišljenje izrečeno time da ako se određeni argument može uporabiti da podupre očitu parodiju, onda je originalni argument očito pogrešan. Primjer toga jest Leteće Špagetno Čudovište, koje parodira argument jednaka vremena koji rabe inteligentni dizajn i kreacionizam.

Nekoliko religija koje su klasificirane kao parodijske religije imaju relativno velik broj ozbiljnih sljedbenika koji prihvaćaju percipiranu apsurdnost tih religija kao duhovno signifikantnu, što je nesumnjivo postmodernistički pristup religiji. Na primjer, u diskordijanizmu, ponekad je teško reći sudjeluju li ti „ozbiljni” sljedbenici u nekoj još većoj šali. Ova šala, nasuprot tomu, može biti dio većeg puta k prosvjetljenju i tako ad infinitum.