Vijesti / Magija i mistika

Legenda kaze da se izmedu 1350. i 1100. godine pr. n. e. pod drevnim grckim gradom Trojom, vodio desetgodisnji rat u kome su se Grci borili za lijepu Jelenu, zenu spartanskog kralja Menelaja, koju je oteo Paris, sin trojanskog kralja Prijama.

Vazecu verziju o ovom ratu - osim meksickog filologa Roberta Salinasa, koji tvrdi da je Troja bila na Neretvi - sada osporava i jedan engleski arheolog. Ratovi se uvijek vode iz najplemenitijih pobuda, ako je vje rovati politicarima ili istoricari ma i pjesnicima koji (poput Homera) svoje blagostanje duguju politicarima. U stvari, ratovi se, uopste uzev, vode iz daleko prakticnijih razloga - prvenstveno ekonomskih ili geopolitickih. Pa, da li su se, onda, u starom vijeku ratovi iole razlikovali od ovih sadasnjih? Nije li otmica Jelene Trojanske, na primer, bila samo jedan dobar izgovor?

“Put kalaja”
Trojanski rat je voden u poznom bronzanom dobu, a za bronzu su bili potrebni bakar i kalaj. Bakar nije predstavljao nikakav problem za stare Grke. Bakarnih ruda ima u izobilju u drevnom srpsko-makedonskom masivu istocne Grcke, i u danasnjoj Bugarskoj. U stvari, neki od prvih rudnika metala nalazili su se na Kipru, po kojem je taj element i dobio svoj naziv.
Ali, gde su Grci dobavljali kalaj da bi pravili leguru neophodnu za maceve, koplja i oklope?
Od jos vece vaznosti za ekonomiju stare Grcke bili su raonici i pijuci, ekseri i sjekire za koje je trebalo nesto sto bi meki bakar pretvorilo u cvrst metal kadar da sijece i probada. U pocetku, upotrebljavali su lokalni arsenski bakar, ali kasnije (a mnogo prije opsade Troje) mijesali su kalaj sa domacim bakrom i tako pravili bronzu.

Arheolog Dzon Barns (John Barnes) vec dugo trazi odgovor na pitanje odakle su civilizacije bronzanog doba istocnog Sredozemlja dobavljale kalaj. Standardni odgovor neobavijestenih glasi: Kornvol! Ali fenicanski trgovci su tek mnogo kasnije mogli stici do Britanije i uvesti nas u istoriju. Jos kasnije je Julije Cezar stigao u Britaniju, mada njegovi istoricari nisu ni pokusavali da ga opravdaju geoloskim razlozima. U to vrijeme, Briti su bili podobro zagazili u gvozdeno doba.

FOTOGRAFIJA: BLOGSPOT.COM

Putevi argonauta
Sa svojim sirokim poznavanjem rudarske geologije i istorije rudarstva Bliskog istoka, Barns je potrazio moguci izvor kalaja bronzanog doba na istocnom kraju Mediterana. Zacijelo, ociglednih izvora nema ni u Grckoj ni bilo gdje drugdje na rubovima Sredozemlja.
Tu, skoro, palo mu je na pamet da bi jedan od mogucih izvora nanosnog kalaja mogla biti Dobrudza, u istocnoj Rumuniji. Rijec je o duplikatu (na drugom kraju Evrope) Variskanskog masiva jugozapadne Engleske, sa vlastitim granitima i sa njima povezanom mineralizacijom kalaja.

Drugi moguci izvor mogla bi biti Saksonija, sa rudom koja se spusta Dunavom. Ako bi i ona otpala, lokaliteti bi morali da se nalaze mnogo istocnije, na istocnoj obali Crnog mora, ili u njenom zaledu. Jedini drugi moguci izvori cini se da bi mogli biti u istocnoj pustinji Egipta i u Sudanu, ali nema svjedocanstava da su Grci tamo odlazili.
Barns je vec izneo misao da su Jason i njegovi argonauti ucestvovali u prvoj trci za zlatom duz juzne obale Crnog mora do Kolhide (Gruzija). Zlatno runo za kojim su tragali argonauti svodilo se zapravo na dobro poznatu napravu za hvatanje zrnaca zlatnog nanosa pomocu korita zagnjurenog u tekucu vodu. U stvari, kao sto je Barns pokazao, prica o Jasonu se u cjelini izvanredno dobro poklapa sa pricama Dzeka Londona o Klondajku, sa Jasonom kao glavnim aspirantom, sve do zavodenja kceri vlasnika rudnika. Znamo isto tako da su stari Grci na slican nacin odlazili po srebro u centralni dio onoga sto je danas sjeverna obala Turske.

Ostaje tajna
Da li je moguce, prema tome, da su mikenski Grci takoder odlazili preko Dardanela i Bosfora da bi pribavili kalaj iz Dobrudze na uscu Dunava, donekle uzvodnije sa te rijeke, ili iz prostora istocno od Crnog mora? Naravno, transport vodom bio je jedini praktican nacin za prevozenje teskih metala u velikim kolicinama. Voda je ostala glavno sredstvo transportovanja takve grade sve do pojave zeljeznica.
Ako je to bilo tako, onda je sasvim moguce da je Troja (koja je, locirana tako blizu, cuvala prilaze Dardanelima) predstavljala efikasnu prepreku na vitalnom grckom trgovackom putu. Jason je vec poznavao taj put, a Horner nam kazuje da je njegov sin odnosio sljedovanja vina Grcima koji su opsjedali Troju.