Vijesti / Magija i mistika

Drevni alkemijski tekst koji postoji i kola među magičarima već stoljećima, a na čijem temelju postavljena teorija hermetizma obavijen je velom tajni, pa se čak ne može niti ustvrditi koliko je star. Postoje indicije da potječe još iz prvog stoljeća nakon Krista...

Postoje indicije da potječe još iz prvog stoljeća nakon Krista, i jasno je da nije bio namijenjen bilo kome, već osobama koje raspolažu s dovoljno vjere, snage i duhovnosti. Prema jednoj legendi autor zapisa je sam Thot, kralj-svećenik Atlantide koji je bio besmrtan. Istina, umirao je on nekoliko puta svojom voljom, pa se ponovno rađao i svoj ego preseljavao iz tijela u drugo tijelo. U svojoj trećoj reinkarnaciji postao je Hermes i tada je napisao Zapis sa smaragda. Izgradnjom velike piramide u Gizi sakrio je sve mudre spise u njoj i imenovao svećenike piramide koji su to čuvali vjerno. Njegove originalne pločice su bile smaragdno-zelene boje koje su nastale u alkemijskoj tranasmutaciji i bile su neuništive.

Riječi su bile ispisane na jeziku naroda Atlantide i te riječi su ulazile direktno u um učitelja. Postojalo je deset tablica zapisa koje je Thot ostavio u Velikoj piramidi, koji su kasnije podijeljeni na trinaest dijelova radi lakšeg očuvanja. Znanje koje su nosile bilo bi pogubeljno da je puk došao do toga. No, od onda do danas onaj koji se posveti njihovom proučavanju donosi neprocjenjiva bogatstva. Tekst treba čitati uvijek i uvijek iznova, sve dok onaj koji čita ne uspostavi i ne osjeti svojevrsnu telepatsku vezu s tekstom ili Univerzumom i dok ne dobije tajne poruke.

FOTOGRAFIJA: BLOGSPOT.COM

Kasnije su Maye podučavajući Thotovim mudrostima sakrile pločice ispod jednog oltara u hramu boga Sunca, no kada su ih Španjolci pokorili oteli su i njih i sakrili na tajno mjesto.
Tekst smaragdnih pločica zapravo je kratak, svega trinaest redaka, ali njihova uloga u hermetizmu je nesporna i ogromna. Mnogi su pokušali odgnetnuti do kraja smisao riječi.
U zapadnom svijetu Zapis sa smaragda pojavljuje se na latinskom jeziku u prijevodu Hispalensisa 1140.godine, u izdanju „Secretum Sec.“ Original je preveden iz arapske knjige KITAB SIRR AL-ASRAR, knjiga savjeta kraljevima, a koja potječe iz 800.godine, ali se ne zna kako je Zapis ušao u tu knjigu.

Tekst govori uglavnom o osnovnom konceptu mikro i makrokozmosa i odnosu koji odražava međusobni odnos čovjeka i Boga. U dijelu tekstu nailazimo na jednu kabalističku formulu, te koleraciju sa sefirotima pri čemu Sunce predstavlja sefirot Tifared, odnosno viši oblik „ja““, besmrtnu dušu, Mjesec je Yesod, tj ego osobe. Vjetar predstavlja duhovni život, a zemlja fizičko tijelo sa svojim životinjskim porivima. Tekst dalje govori kako je nemoguće osobi koja sve ovo ne shvaća i ne doživljava objasniti o čemu je riječ… svatko nalazi svoj put i bira svoje načine.