Vijesti / Ozdravljenje

Danas najpopularniji stil taijiquana, osnovao je Yang Lu-chan (1799-1872). Čuvši za vještinu majstora Chen Chang-xin iz sela Chenjiagou, Yang Lu-chan zaputio se u selo da bi postao njegov učenik.

Postoje dvije verzije događaja o tome kako je i od koga Yang naučio taiji. Odbijen nekoliko puta, priča govori da se Yang prerušio u slugu te da je potajno, špijunirajući učio vještinu te postao jako dobar u njoj. Nakon nekog vremena biva otkriven , ali u borbi uspijeva poraziti neke od učenika Chen Chang-xin-a. Vidjevši to Chen ga uzima za učenika te otkrivajući Yangovu požrtvovnost i odanost otkriva mu sve tajne svoje vještine. Druga priča govori o tome da je u isto vrijeme kada je Yang bio u Chenjiagou u isto vrijeme tamo bio i Chiang fa. Pošto su oboje bili stranci Chiang fa podučava Yanga svojoj vještini.

Yang postaje vrlo dobar u toj vještini te zahvajujući klasicima Wang Tsung yueh-a koje mu najvjerovatnije daje Chiang fa (druga priča govori da su ti klasici nađeni sakriveni u jednoj prodavaoni soli,te su nekako došli u vlasništvo Yang obitelji) i svom iskustvu Yang stvara svoj stil koji je danas poznat kao Stari Yang stil. Za razliku od današnjeg modernog Yang stila Stari Yang stil sadržava eksplozivne pokrete u kombinaciji s polaganim pokretima i skokove. Nakon Chenjiagoa Yang odlazi u Yung Nien svoj rodni grad gdje neko vrijeme podučava. Na poziv svog učenika Wu Yu xianga Yang odlazi na carski dvor. Bivajući izazvan na mnoge dvoboje te nikada poražen Yang dobiva nadimak Nepobjedivi te postaje instruktor borilačkih vještina na carskom dvoru zajedno sa svoja dva sina. Njegovi sinovi Yang Ban-hou i Yang Chien hou nastavljaju podučavati očev stil te također postaju veliki i poznati majstori.

FOTOGRAFIJA: SPREADSHIRT.COM

Yang Chien-hou imao je dva sina i s njima počinje dioba Yang stila na Stari Yang stil te na novi moderni. Stariji sin Yang Shou-hou (1862-1930) učio je vještinu od svog oca, ali vjeruje se da je najviše naučio od svog strica Ban-hou-a koji je bio nešto superiorniji u vještini od Chien hou-a, te je najvjerojatnije učio i od samog Lu-chana. Neke od tehničkih značajki njegovog stila bile su: nadvladavanje snažnih napada s pokretima koji izgledaju meki, prilagodba protivnikovim pokretima te kontrirajući ga brzim protunapadima, nanošenje ozljeda mišićima i kostima, napadanje vitalnih točaka te kontroliranje protivnikovih vena i arterija. Yang Shou-hou nastavio je vjerno prenositi djedovu vještinu iako je imao vrlo malo učenika, jer mnogi nisu mogli podnijeti vrlo brutalne treninge koji bi često završavali s puno ozljeda. Zahvaljujući uglavnom njemu te njegovim malobrojnim učenicima Stari Yang preživio je do današnjih dana. Njegov mlađi brat Yang Cheng fu (1883-1936) danas je najvjerojatnije najpoznatija osoba u povijesti Yang stila i općenito.

On je najzaslužniji za Yang stil kakav danas poznajemo i koji je najpoznatiji i najvježbaniji stil taiji-a na svijetu. Znajući za zdravstvenu moć taijiquana Yang je želio pomoći ljudima koji su imali zdravstvenih probleme te je smatrao da bi osnaživanje ljudi moglo pomoći i njegovoj zemlji da ponovo stane na noge i postane jaka. Modificirao je Stari Yang stil te izbacio sve eksplozivne pokrete, skokove i ostale teške pokrete da bi omogućio i starijim ljudima da vježbaju taiji. Yang Cheng fu mijenjao je svoj stil tri puta pa danas imamo par verzija (ne razlikuju se baš puno) koje uglavnom potječu od njegovih glavnih učenika kao što su Chen Wei ming, Tung Ying-chieh te Choy Hok-peng. Uz njih valja spomenuti i jednog od najbližih Cheng-fu učenika Fu Zhongwena te Cheng fu-ove sinove Yang Sau-chunga i Yang Zhenduo-a koji su vrlo zaslužni za to što je ovaj stil danas najpoznatiji i najprakticiraniji stil na svijetu.